Blogger Layouts

субота, 11. јун 2011.

Mogla sam... Ali nisam...

Mogla sam da se rodim 8. marta kako je doktor predvideo. Mogla sam, ali nisam. Ništa to ne bi promenilo što se tiče mog horoskopskog znaka. Da verujem u zvezde i natalne karte, verovatno bih i sama od toga napravila dobar biznis, tipa vidovita Zorka ili Kleopatra i prodavala iseckan korov umešan sa vazelinom kao lek za sve bolesti za mnogo novca. Mogla sam, a nisam.


Mogla sam da ne budem ćelava do treće godine. Mogla sam, a nisam. Da se razumemo, nisam baš bila potpuno bez kose. Samo, tu i tamo bi mi izrastao plavi čuperak koji je kvario izgled ispolirane osmice za bilijar i moja majka ga je redevno potkresivala. Nije mi čak ni kapu stavljala. Ne znam da li su nas čudno gledali kada me je vodila u šetnju, ali znajući svoju majku, nije je bilo briga. 


Mogla sam da ne naučim svih 10 tomova bajki napamet. Mogla sam, a nisam. Po slikama sam znala više - manje ceo tekst koji je trebalo da ispričam sedeći ocu u krilu koji se pravio da ga moje "čitanje" bajki strašno zanima dok je bacao oko na političke članke u novinama. 


Mogla sam da budem kao sve ostale mamine devojčice u rozim haljinicama i sa savršeno očešljanom kosom i lepim držanjem. Mogla sam, a nisam. Meni je uvek bilo privlačnije da se valjam sa psima po prašini, jedem lubenicu prljavim rukama i farbam fugne u kupatilu maminim najcrvenijim karminom. Zar ne služi crveni karmin tome?


Mogla sam svog malog kuma da ne nagovorim da se popne na visoki kauč i skoči prema mojim raširenim rukama, a da se ne izmaknem. Mogla sam, a nisam. On je popio krvav nos, a ja batine. 


Mogla sam da prve godine na skijanju ne idem sa tatom kroz šumu i ne upadnem u fini sneg koji je meni dopirao do struka i iz koga smo se jedva iščupali pre nego što smo postali večera za medvede. A mogla sam i da sledeće godine takođe na skijanju ne naletim na jednu jedinu jelkicu visine 1m na preširokoj stazi i da se ne zapucam direktno u nju i da se sneg ne obruši sa njenih grana na mene. Moglo je sve to da se ne desi, ali nije.


Mogla sam da dobijem i trojku iz matematike nekad, ali nisam. Mogla sam i da ne budem najbrža u razredu. Mogla sam i da ne idem na dodatne časove iz matematike i srpskog za vreme bombardovanja kad su se knjige i sveske koristile na ogrev i kad sam se toliko prejela slatkog mladog krompira i mesnog nareska da mi i dan danas bude loše kad se setim tog dana.


Mogla sam i da se prvi put zaljubim u normalnog dečka. Mogla sam, a nisam. Nije mi u prirodi. Mogao je taj isti dečko da mi ne pokloni dalmatinca bez da me je pitao. Mogao je, a nije. Usput, taj dalmatinac je prosleđen negde na čuvanje. Mogao je taj prvi dečko da me ne "prevari" sa drugaricom iz susedne ulice sa kojom sam išla na folklor. Mogao je, a nije.


Mogla sam da dozvolim sebi da se ugledam na trendove iz svetskih modnih magazina i dopustim da mi taj nametnuti stil ispere mozak. Mogla sam, a nisam. Zato i imamo horde identičnih devojaka i momaka. Ima i onih koji pokušavaju biti urbani, retro i štasvene, ali jako je malo onih koji svom outfit-u daju onaj finalni pečat, a da se razmrlja mastilo. 


Mogla sam i ja da ofarbam kosu sa 15 godina. Mogla sam, a nisam. Ali moram da priznam da sam želela u par navrata da obrijem glavu. Ta misao me držala samo 2 dana leti kad likvor koji ljuljuška mozak malo ispari i počne da se krčka, a tad niste najpametniji. 


Mogla sam i da imam veće sise. I punije usne. I američki osmeh. I bolje dupe. Mogla sam, a nemam. Da imam te umetne sise, bih li isto osećala baš sve dodire? Da imam te punije usne, koliko često bih morala raditi refill? Da li američki osmeh podrazumeva da će moji zubi biti u obliku stalaktita ispod tih savršeno oblikovanih i belih "a la americano"? Kad bih imala bolje dupe, niko me više ne bi slušao šta pričam. Mada, retkost je i da sada naletim na profil muškarca koji upravo to čini: sluša.


Mogla sam i da se dva naredna puta zaljubim u normalne momke. Stvarno sam mogla! Ali, gle čuda, NISAM! Ni onaj sledeći put takođe. Mogao je taj jedan momak ne biti psihički oboleo. Mogao je taj drugi ne biti muška sponzoruša. A taj treći je mogao da ne zove samo kad nije imao pametnija posla. Sve je to moglo da se desi. Ali nije.


Mogla sam da nastavim druženje sa ljudima koji su me gledali kao zeleni dolar. Kojima sam služila isključivo kao tema za zajebanciju u dokolici i kao sponzor u noćnim seansama po klubovima. Mogla sam, a nisam. Moram reći da sam na tome zaista zahvalna jer da nije bilo takvih ljudi ne bih upoznala svoju najbolju drugaricu. D, I love you!


Mogla sam i da se ne zaljubim opet pre par dana. Zaista sam mogla. Ali nisam. I go with the flow. Sada bih da se igram ispod posteljine igre dominacije. Ova atmosfera me guši, moja preterana razmišljanja da li je to dobro ili nije za mene me ubijaju. Sad samo hoću da iskočim iz ove kože i da je onda još išutiram! Hoću novu ulogu! Hoću novi cilj! Neću da živim u ovom vafel tankom snu! Treba mi novi talas!







2 коментара: